Vesti Online

Tužioce nema ko da tuži

Prošlo je više od četiri meseca od evidentno počinjenog krivičnog dela u Savamali, a da se nadležni organ – tužilaštvo nije oglasilo.

Piše: Dragan Eraković

četvrtak, 22. septembar 09:30

Tužioce nema ko da tuži

Foto: Free Images_Thiago Rodrigues da Silva

Ni posle zahteva šire javnosti, kao i meritornih mišljenja Vide Petrović Škero, bivše predsednice Vrhovnog suda, i Zorana Ivoševića, bivšeg sudije najviše pravne instance, da su tužioci dužni da postupe po zakonu, istraže slučaj i privedu izvršioce, a pri tome je i premijer Vučić izjavio da su krivci u vrhu vlasti Beograda, pomaka nema.

Zapravo nema očekivanog odgovora nadležnog tužioca, pa čak ni dokle je istraga stigla. Po Ustavu tužilaštvo je nezavisno, nezavisno i od izvršne vlasti, pa opet čudno kao da tužilaštvo i te kako zazire od vlasti. U nekim zemljama to je jednostavno, na primer u američkim filmovima tužilac je taj koji goni krivce, a ako bilo ko ima saznanja o počinjenom krivičnom delu, dužan je da da izjavu o tome. Pa i po našim zakonima najjednostavnije je da se zatraži zvanična izjava od premijera jer izgleda da ima potrebna saznanja ko je te noći uzurpirao vlast, odnosno suspendovao zakone ove zemlje, da ni policija nije izašla na mesto gde se krivično deo odigravalo i to u dužem periodu. Ako to tužilaštvo ne radi, onda je pitanje šta sve treba da se desi, kakvi zločini i slično, pa da visoki pravno odgovorni čimbenici krenu na svoj posao koji nije baš toliko ni potcenjen što se tiče zarade. Slična iskustva su i sa ubistvom dvoje gardista u Topčideru, kada je istraga krajnje aljkavo obavljena, kada nisu saslušani svi koji bi trebalo, i povrh svega tada vojni tužilac Vuk Tufegdžić samouvereno tvrdi da su se gardisti poubijali između sebe. A od tada je prošlo 11 godina, i ni makac dalje.

S druge strane ima primera da se pravosuđe drži svojih prava. Tako je u martu 2000. godine Šapčanin Zoran Gvozdenović Rendža tužio Slobodana Miloševića zbog uvreda jer je opoziciju nazvao janičarima. Ročište je bilo zakazano u Četvrtom opštinskom sudu u Beogradu, ali se nije pojavio okrivljeni. Ali, ipak ostaje satisfakcija u analima pravosuđa da je jedan šef države tužen i to je došlo do suda. Sve zavisi od ljudi koji su u pravosuđu, pa onda nije ni čudan niski rejting ove i te kako osetljive i značajne oblasti. Ovako, ostaje još jedna mrlja u podebeloj knjizi bezčašća. U Poslanici Korinćanima apostol Pavle je pitao „ko će nas čuvati od čuvara“, a slična tautologija je i ko može da tuži tužioce. Postoji i onaj nemušti sud javnosti, ali tužno je što se ne oglašavaju ljudi od struke, pravne instance i pravnici od integriteta. Izostao je i moralni aspekt, pa na primer švedska ministarka za obrazovanje podnela je odmah ostavku zbog vožnje sa prekoračenom dozom alkohola u krvi ili još ranije kada je, takođe, švedska ministarka podnela brzu ostavku zato što je poklon platila državnom karticom a ne ličnom. Ali, to je Švedska, a ovde se radi o krivičnim delima!

Autor je profesor književnosti iz Šapca

– (Danas)