PREDSJEDNIK Sjedinjenih Američkih Država nije samo lider svoje zemlje, nego i vjerojatno najmoćnija osoba svijeta. Ono što on radi . Donald Trump nije iznimka, piše BBC. Kako je točno Trump promijenio svijet?

Kako svijet vidi Ameriku

Predsjednik Trump više puta je proglasio SAD „najvećom zemljom svijeta“, ali prema nedavnoj anketi Pew Research Centera, provedenoj u 13 zemalja, nije učinio puno za imidž svoje zemlje u svijetu, piše BBC. U mnogim europskim zemljama postotak javnosti koja pozitivno gleda na Ameriku najniži je u gotovo 20 godina. U Velikoj Britaniji 41 posto ispitanika ima povoljno mišljenje o SAD-u, u Francuskoj 31 posto, što je najniže od 2003. godine, a u Njemačkoj samo 26 posto. Američki odgovor na pandemiju koronavirusa bio je glavni čimbenik, samo 15 posto ispitanika smatra da su se SAD dobro nosile s virusom.

Korak unatrag oko klimatskih promjena

Teško je ustvrditi što predsjednik Trump misli o klimatskim promjenama jer je govorio kako je to „skupa podvala“, a i „ozbiljna tema“ koja mu je „veoma važna“. Ono što je očito je da je nakon šest mjeseci mandata zaprepastio znanstvenike najavom američkog povlačenja iz Pariškog klimatskog sporazuma, kojim se gotovo 200 zemalja obvezalo održati porast globalne temperature ispod dva Celzijeva stupnja.

SAD bilježi drugu najveću emisiju stakleničkih plinova poslije Kine, a istraživači su upozorili da će, ako Trump bude ponovno izabran, možda postati nemoguće kontrolirati globalno zagrijavanje. Odbacujući Pariški sporazum predsjednik je ustvrdio kako bi „pretjeranim regulatornim ograničenjima zatvorio američke proizvođače“. Trump je uklonio niz propisa o zagađenju kako bi smanjio troškove proizvodnje ugljena, nafte i plina.

Nekoliko je američkih rudnika ugljena i dalje zatvoreno, no to je posljedica konkurencije jeftinijeg prirodnog plina i napora države da podrži obnovljivu energiju. Vladini podaci pokazuju da su 2019. godine, prvi put u više od 130 godina, u SAD-u obnovljivi izvori generirali više energije nego ugljen. Američki izlazak iz Pariškog klimatskog sporazuma službeno nastupa 4. studenoga, dan nakon predsjedničkih izbora. Joe Biden obvezao se da će se vratiti u sporazum ako pobijedi.

Strahovi da bi američko povlačenje moglo izazvati domino efekt nisu se ostvarili, iako neki promatrači vjeruju da je to otvorilo put Brazilu i Saudijskoj Arabiji u blokadi napretka u smanjenju emisije ugljika.

Zatvorene granice za neke

Predsjednik Trump iznio je svoj stav o imigraciji samo tjedan dana nakon inauguracije, zatvorivši američke granice putnicima iz sedam zemalja s muslimanskom većinom. Trenutno 13 zemalja podliježe strogim putnim ograničenjima. Broj ljudi rođenih u inozemstvu koji žive u SAD-u bio je 2019. oko tri posto veći nego 2016. godine, posljednje godine mandata predsjednika Obame. Ali promijenio se sastav tih imigranata.

Postotak američkih građana rođenih u Meksiku neprestano je padao tijekom Trumpova mandata, dok se broj doseljenika iz drugih dijelova Latinske Amerike i Kariba povećavao. Također je došlo do pooštravanja u izdavanju viza koje ljudima omogućavaju trajni boravak u SAD-u, posebice za rođake onih koji su se već doselili.

Ako je postojao simbol imigracijske politike predsjednika Trumpa, onda je to svakako „veliki, lijepi zid“ koji se obvezao izgraditi na granici s Meksikom. Američka carinska i granična služba objavila je 19. listopada da je 371 milja zida već izgrađena, mahom na zamjenskoj ogradi na mjestima gdje su prepreke već postojale.

Zid nije odvratio one koji očajnički žele doći do Amerike. Broj migranata zadržanih na američko-meksičkoj granici dosegnuo je 2019. najvišu razinu u posljednjih 12 godina. Vrhunac dolazaka bio je tog proljeća. Više od polovice bile su obitelji, uglavnom iz Gvatemale, Hondurasa i Salvadora, gdje siromaštvo i nasilje potiču ljude za zatraže azil i novi život drugdje.

Kad je riječ o izbjeglicama, Trump je naglo smanjio broj onih koji se mogu preseliti u Ameriku. SAD je u fiskalnoj godini 2016. prihvatio gotovo 85.000 izbjeglica, a prošle godine samo 54.000. Sljedeće godine SAD će prihvatiti samo 15.000 ljudi, najmanje otkako je program za izbjeglice uveden 1980. godine.

Uspon lažnih vijesti

„Mislim da je fake news jedan od najvećih pojmova koje sam smislio“, rekao je Donald Trump u listopadu 2017. godine. Iako predsjednik nije osmislio izraz „fake news“, treba reći da ga je on popularizirao. Prema postovima na društvenim mrežama i prijepisima zvučnih zapisa koje prati Factba.se, spomenutu frazu upotrijebio je na Twitteru oko 2000 puta od prosinca 2016. godine. Potražite li danas „fake news“ na Googleu, pronaći ćete 1,1 milijardu rezultata. Može vidjeti kako je američki interes za ovu frazu porastao u zimi 2016./2017. i dosegnuo vrhunac u tjednu kad je Trump najavio ono što naziva „Fake News Awards“, popis vijesti koje smatra lažnima.

Tijekom predsjedničke utrke 2016. godine, „fake news“ bile su neistinite vijesti poput one da papa Franjo podržava Trumpa za predsjednika. No, kad je fraza postala popularna, pojavio se odmak od toga da se radi samo o dezinformacijama. Predsjednik je često koristio „fake news“ kako bi napao vijesti s kojima se nije slagao. U veljači 2017. godine otišao je i korak dalje, označivši neke medijske izvore „neprijateljima američkog naroda“.

Taj su pojam, među ostalima, prihvatili lideri Tajlanda, Filipina, Saudijske Arabije i Bahreina, a neki su navodno širenje lažnih vijesti iskoristili kako bi opravdali represiju i progon oporbenih aktivista i novinara. Organizacije civilnog društva kažu da korištenjem tog izraza za vjerodostojno izvještavanje političari u osnovi potkopavaju demokraciju, koja počiva na tome da se ljudi slažu oko osnovnih činjenica.

Američki „beskrajni ratovi“ i bliskoistočni sporazum

U izvještaju o stanju nacije o veljači 2019. predsjednik Trump obvezao se povući američke trupe iz Sirije, rekavši da „velike nacije ne vode beskrajne ratove“. Brojevi ipak otkrivaju nijansiraniju priču. Ne samo zato što je nekoliko mjeseci kasnije Trump odlučio zadržati 500 vojnika u Siriji kako bi čuvali naftne bušotine. Trump je smanjio američku nazočnost u Afganistanu koju je naslijedio te donekle u Iraku i Siriji. Ali američke su snage i dalje na svim mjestima na kojima su bile i na dan kad je preuzeo dužnost

Naravno, postoje načini da se utječe na Bliski istok i bez trupa. Predsjednik Trump odbacio je prigovore svojih prethodnika i preselio američko veleposlanstvo iz Tel Aviva u Jeruzalem 2018. godine, priznajući da je taj grad, uključujući i njegov okupirani istočni dio, glavni grad Izraela. U rujnu je pozdravio „novu zoru Bliskog istoka“, nakon što su Ujedinjeni Arapski Emirati i Bahrein potpisali sporazume o normalizaciji odnosa s Izraelom, naravno, uz pomoć SAD-a.

Bilo je ovo vjerojatno najznačajnije diplomatsko postignuće Trumpove administracije. Dvije zemlje Arapskog zaljeva tek su treća i četvrta arapska država na Bliskom istoku koje su priznale Izrael otkako je 1948. godine proglasio neovisnost.

Umijeće trgovinskih sporazuma

Predsjednik Trump kao da prezire dogovore koje nije sam sklopio. Svog prvog dana u uredu odbacio je Transpacifičko partnerstvo, trgovinski sporazum 12 zemalja koji je odobrio predsjednik Obama, nakon što ga je nazvao „strašnim“. Povlačenje je najviše koristilo Kini, koja je na ovo partnerstvo gledala kao na pokušaj suzbijanja njenog utjecaja u azijsko-pacifičkoj regiji. No, u SAD-u su kritičari slavili ukidanje partnerstva, smatrajući da kompromitira američka radna mjesta.

Trump je također ponovno pregovarao o sjevernoameričkom sporazumu o slobodnoj trgovini s Kanadom i Meksikom, koji je nazvao „vjerojatno najgorim trgovinskim sporazumom ikad“. Novi sporazum ostavio je mnogo toga nepromijenjenim, ali pooštrene su odredbe o radu i pravila o nabavi automobilskih dijelova.

Trumpova je fiksacija bila usmjerena na to kakve koristi Amerika ima od trgovine sa svijetom. Ishod je bio ogorčeni trgovinski rat s Kinom, u kojem su dvije najveće ekonomije svijeta jedna drugoj nametnule stotine milijardi dolara poreza na raznu robu. To je glavobolja za američke proizvođače soje, kao i za tehnološku i automobilsku industriju. Kina je također pogođena jer su kompanije preselile proizvodnju u zemlje kao što su Vijetnam i Kambodža kako bi smanjile svoje troškove.

Robno-trgovinski deficit SAD-a s Kinom bio je 2019. malo ispod razine iz 2016. godine. Američke kompanije uvozile su manje zato što su željele izbjeći Trumpove carine. Međutim, unatoč pandemiji koronavirusa i njenom utjecaju na trendove 2020. godine, Amerika i dalje uvozi više robe nego što izvozi.

Hrvanje s Kinom

Trump je 2. prosinca 2016. godine, dakle nakon pobjede na izborima, ali prije preuzimanja dužnosti, poduzeo izrazito neobičan korak razgovarajući izravno s predsjednikom Tajvana te tako prekidajući presedan postavljen 1979. godine kad su formalni odnosi dviju zemalja prekinuti. Carrie Gracie, tadašnja urednica BBC Chine, predvidjela je da će taj potez izazvati „uzbunu i bijes“ u Pekingu, koji na Tajvan gleda kao na kinesku provinciju, a ne kao neovisnu državu.

Ovaj hrabar Trumpov potez bio je prvi u seriji agresivnih poteza među geopolitičkim suparnicima, zbog kojih su odnosi potonuli na najnižu razinu posljednjih godina. SAD je razdražio Kinu proglasivši njene teritorijalne zahtjeve u Južnokineskom moru ilegalnima, nabijajući carine na kinesku robu, zabranjujući preuzimanje popularnih aplikacija TikToka i WeChata, te stavljajući kineskog tehnološkog diva Huaweija na crnu listu s obrazloženjem da predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti.

No napetosti nisu započele u Trumpovu mandatu, a djelomice su posljedica i kineskih poteza. Predsjednik Xi Jinping, koji je na vlasti od 2013. godine, donio je vrlo kontroverzan zakon o nacionalnoj sigurnosti u Hong Kongu te o masovnim zatvaranjima Ujgura, kineske muslimanske manjine.

Predsjednik Trump preimenovao je covid-19 u „kineski virus“ i dok time vjerojatno želi skrenuti pozornost s vlastitih poteza u pandemiji, promjena u Bijeloj kući ne bi nužno značila i pomirljiviji ton. Demokratski kandidat Joe Biden nazvao je predsjednika Xija nasilnikom i ustvrdio da kineski lider „nema nijednu demokratsku kost u svome tijelu“.

Gotovo u ratu s Iranom

„Iran će biti odgovoran za izgubljene živote ili štetu nastalu na bilo kojem od naših objekata. Platit će VELIKU CIJENU! Ovo nije upozorenje, ovo je prijetnja. Sretna Nova godina!“, napisao je Trump na Twitteru u novogodišnjoj noći 2019. godine. Nekoliko dana kasnije SAD je ubio Qasema Suleimanija, najmoćnijeg iranskog generala, koji je predvodio iranske vojne akcije na Bliskom istoku. Iran je uzvratio ispalivši desetak balističkih projektila na dvije američke baze u Iraku. Ranjeno je više od 100 američkih vojnika, a analitičari su smatrali da su dvije zemlje na rubu rata.

Rata nije bilo, ali nevini su civili ipak umirali. Samo nekoliko sati nakon iranskog raketnog napada, iranska vojska greškom je srušila ukrajinski civilni zrakoplov, usmrtivši svih 176 osoba na letu. Kako je došlo do toga? Serija međusobnih pogrešnih kalkulacija temeljenih na nepovjerenju.

SAD i Iran u zavadi su od 1979. godine i rušenja šaha Reze Pahlavija, koji je uživao američku podršku. Tada su 52 Amerikanca držana kao taoci u američkom veleposlanstvu u Teheranu. Trump je u svibnju 2018. pojačao tenzije odbacivši nuklearni sporazum iz 2015. godine, prema kojem se Iran obvezao ograničiti svoj nuklearni program, a zauzvrat dobio ukidanje ekonomskih sankcija. Nakon toga uvedeno je ono što Bijela kuća naziva „najstrožim režimom sankcija ikad nametnutim“, koji je usmjeren da iranske čelnike natjera na sporazum kakav Trump priželjkuje.

Teheran je odbio pognuti glavu. Sankcije su dovele iransko gospodarstvo u ozbiljnu recesiju, a do listopada 2019. godine troškovi hrane porasli su 61 posto na godišnjoj razini, a duhana 80 posto. Iako je kriza s koronavirusom privukla političku pažnju obje teško pogođene zemlje, otvoreni diplomatski kanali su rijetki, a točke sukoba brojne, zaključuje BBC.