Moskovljanin Erkin Ismanov (41), otac četvoro dece, u Donbasu je ratovao skoro godinu dana. Bio je u odredu koji su nazvali „Palestinci“ i nagrađen je za hrabrost Georgijevskim krstom Donjecke narodne republike, kao i medaljom „Za bojeve zasluge Novorosije“. Erkin je po profesiji kaskader i kaže da se prijavio u dobrovoljce nakon gledanja TV izveštaja iz Donbasa. Ranjen je u Novoazovsku i sada je invalid.

Sličnih sudbina nije malo. Mnogi poginuli su ostavili decu koja nemaju sredstava za život. Dobrovoljci su nezadovoljni kako se prema njima odnose u komisijama koje određuju stepen invalidnosti. Tamo im neki činovnici u lice govore „mi vas nismo ni slali“.

Nije definisan ni pojam „dobrovoljac“, pa Mihail Pimenov iz Saveza dobrovoljaca Donbasa predlaže da se pod dobrovoljcima smatraju oni ljudi koji su učestvovali u zaštiti mirnog stanovništva i nedopuštanja humanitarne katastrofe u istočnoj Ukrajini.

– Zbog neregulisanog statusa bivši dobrovoljci imaju poteškoće sa zapošljavanjem u Rusiji – ističe Mihail Komoljatkin, zamenik rukovodioca dobrovoljačke organizacije. – Dobrovoljci koji su postali invalidi teško dolaze do proteza jer u donjeckoj bolnici nemaju dovoljno ni lekova, a kamoli proteza.

Porodice poginulih ne dobijaju nikakvu pomoć. Jedino volonteri i društvene organizacije prikupljaju novac i pomažu invalidima rata u Donbasu.

U Moskvi su sve vreme govorili da u Donbasu nema regularnih jedinica vojske RF. Doduše, priznavalo se da su neki „uzimali odmor“ da bi dobrovoljno ratovali za svoju braću u Donbasu. Kad se strasti slegnu, mnogi će postaviti pitanje ko je i zašto ratovao na istoku Ukrajine i koliko su državni TV kanali stvarali atmosferu da oni hrabriji i ratoborniji napuste porodice i odu da ginu.(Novosti)