OZBILjNA ekonomska kriza u Evropi i nove političke realnosti u regionu sve više podstiču ideju o novim načinima integracija ili bar interesnog objedinjavanja država nastalih krvavim raspadom SFRJ.

Tako je na Samitu lidera Zapadnog Balkana u Trstu promovisana ideja carinske unije u čiji bi sastav ušle četiri članice bivše Jugoslavije – Srbija plus Kosovo, BiH, Crna Gora i Makedonija, kao i Albanija. Nema Hrvatske i Slovenije, jer su u EU.

Kome bi išla naruku obnova, u bilo kojoj formi, jugoslovenskog prostora? Koji su ekonomski i politički razlozi za takav projekat? Ko bi od toga imao korist i kako bi u svemu prošla Srbija?

ISTORIČARI smatraju da bi stvaranje, naravno u nekoj drugoj formi, mini-Jugoslavije odgovaralo onima u Evropskoj uniji koji ne žele njeno dalje proširenje ili strahuju da bi Srbija i Srbi mogli da priđu Ruskoj Federaciji u nekom budućem, možda dubljem sukobu nego što je trenutni.

Upozoravaju, istovremeno, da bi Srbija, s obzirom na prethodna iskustva sa stvaranjem zajedničkih država, trebalo da bude u najmanju ruku oprezna.

– Tu bi ušlo ono najgore što je ostalo. To bi bila karikatura Jugoslavije. Takvom nečem se ne bi trebalo radovati – kaže istoričar Predrag Marković. – Objedinjavanje ovog prostora bilo bi utešna nagrada zemljama koje neće skoro postati članice EU.

Marković dodaje da je ova ideja posledica procesa poznatog kao Evropa u više brzina, jer je očigledno da skorog proširenja Unije neće biti.

Da zemlje Zapadnog Balkana neće skoro u EU, ali i da postoji stalni strah od približavnja Rusiji, potvrđuje i izjava italijanskog premijera Paola Đentilonija:

– Proširenje EU nije tu, iza ugla. Unija mora da drži otvorena vrata zemljama Zapadnog Balkana ili da rizikuje da Rusiji i drugim globalnim silama dozvoli povećanje uticaja u regionu – kaže Đentiloni.(Novosti)