Foto: N1

Decenijama su poboljšavali svoj status, što je doprinelo da radnici u razvijenom svetu imaju dobre uslove rada i pristojne plate. U Srbiji, međutim, nije tako, a reklo bi se i da je sve gore. Tim povodom smo razgovarali sa Zoranom Stanićem, glavnim poverenikom sindikata Nezavisnost u Fijatu, i najpre ga pitali kakav je položaj radnika u ovoj fabrici.

– Grupacija Fijat Krajsler automobili posluje u velikom broju zemalja na skoro svim kontinentima. U svim fabrikama plate radnika prate potrošačku korpu. U svima, osim u Srbiji. Fijat ima svoj kodeks ponašanja koji se poštuje svuda u svetu, osim kod nas. Svuda se cene rad i znanje osim kod nas. Mi smo jedina fabrika koja stimuliše odlazak svojih stručnjaka a nagrađuje loše radnike.

* Prošlu godinu je obeležio štrajk u Fijatu. Šta je izboreno njime?

– Glavni zahtevi štrajkača su bili poboljšanje uslova rada i povećanje plata, ali su rezultati više nego skromni. U vreme kada je ogromna većina radnika bila za nastavak štrajka, predsednik štrajkačkog odbora je na svoju ruku prekinuo štrajk i pozvao radnike da ponovo krenu sa radom. U pregovorima koji su usledili nije imao ništa čime bi ucenio poslodavca pa je na kraju ispregovarao za radnike i manje nego što mu je nuđeno pre početka štrajka. A i to što su ispregovarao, nije uspeo da sprovede u delo.

* Kakve su plate u našem najvećem izvozniku?

– Svi pričaju o neto platama, samo se u slučaju Fijata priča o bruto iznosu, to jest o plati od koje nisu odbijeni porezi i doprinosi i to o plati koju bismo dobili kada bismo u jednom mesecu imali 22 radna dana, a mi prosečno radimo 17-18 dana. U decembru smo imali samo šest radnih dana a nije mnogo bolje ni u januaru i avgustu. U svakom slučaju od Fijatove plate ne može da se živi. (DANAS)