ZNANSTVENICI su utvrdili da brzo rastu razine pet klorofluorougljika ili CFC-a koji oštećuju ozon u atmosferi, a to su štetne tvari koje su globalno zabranjene od 2010. godine zbog opasnosti koju predstavljaju za okoliš. U studiji objavljenoj prošlog tjedna u časopisu Nature Geoscience tim međunarodnih znanstvenika rekao je da treba istražiti izvor emisija jer ako se ne provjere, predstavljaju prijetnju klimi.

Uglavnom se koriste u klimatizacijskim uređajima, hladnjacima, aparatima za gašenje požara i kao pogonski plinovi aerosola. CFC-i su staklenički plinovi koje stvara čovjek i koji su tisućama puta jači od ugljikovog dioksida. Njihova sposobnost uništavanja ozonskog omotača koji štiti Zemlju od Sunca bila je otkriće koje je Mariju Molini i Sherwoodu Rowlandu donijelo Nobelovu nagradu za kemiju 1995. godine.

Tri vrste CFC-a i dalje se smiju koristiti

Globalno postupno ukidanje CFC-a između 1987. i 2010., prema Montrealskom protokolu, smatra se trijumfom suradnje u zaštiti okoliša – s izvješćem UN-a u siječnju koje potvrđuje da ozonski omotač zacjeljuje i očekuje se da će se oporaviti do 2060-ih.

Unatoč zabrani, tri vrste CFC-a i dalje se smiju koristiti kao sirovine za proizvodnju alternativnih tvari kao što su hidrofluorougljikovodici (HFC), koji su sami po sebi opasni staklenički plinovi čija se uporaba obuzdava.

Tvrtke koje koriste CFC-e trebale bi uništiti sve preostale kemikalije i osigurati da nema curenja, dok CFC kao sirovina ne bi trebao postojati u proizvodima za čiji se razvoj koristi.

„To je nešto što me stvarno zaprepašćuje“

Unatoč tome, znanstvenici kažu da kontinuirana uporaba ta tri CFC-a objašnjava zašto su njihove razine emisija porasle u atmosferi. Međutim, još je zbunjujuće podrijetlo dva preostala CFC-a (CFC-13 i CFC-112a), koji nisu potrebni za proizvodnju HFC-a i koji trenutno nemaju poznatu upotrebu.

„Zapravo ne znamo odakle dolaze, a to je stvarno pomalo zastrašujuće“, rekao je koautor izvješća Stefan Reimann, znanstvenik u švicarskim saveznim laboratorijima za znanost i tehnologiju materijala. Ako se emisije nastave povećavati, riskira se poništavanje dijela napretka postignutog u „liječenju“ ozona, a radi se i o daljnjem doprinosu opasnim razinama globalnog zatopljenja.

„Emisije tih nekoliko plinova na istoj su razini kao emisije svih stakleničkih plinova u Švicarskoj“, rekao je Reimann novinarima. „Budući da sam iz Švicarske, to je nešto što me stvarno zaprepašćuje“, dodao je. O nalazima izvješća raspravljat će se na sastanku Montrealske konvencije, a od zemalja će se vjerojatno tražiti da istraže izvore emisija CFC-a.